Početak » Značajni linkovi » Aktuelni savjeti » Saglasnost za putovanje u drugu državu lica mlađeg od 18 godina

Saglasnost za putovanje u drugu državu lica mlađeg od 18 godina

defendologija-banerNedoumice koje su prisutne kod velikog broja građana pa čak i profesionalaca prilikom prelaska državne granice ili putovanja lica mlađih od 18 godina u pratnji ili bez pratnje jednog ili oba roditelja u drugu državu, često izazivaju konfuziju profesionalaca i pravne nejasnoće.

Upravo ovakvo neprecizno pravno stanovište najčešće unose odredbe Zakona o putnim ispravama (Službeni list CG, br. 21/08 i 25/08) koje se odnose na putovanje u drugu državu lica mlađeg od 18 godina života.  Članom 27 ovog Zakona propisano je da lice mlađe od 18 godina može putovati u drugu državu ako ima odobrenje jednog roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika određenog u skladu sa zakonom, koje važi godinu dana od njegovog izdavanja.

13133288_10207766917703289_8574878322084167038_n Iz odredbi koje su navedene ostaje nejasno da li je u slučajevima kada roditeljsko pravo vrše oba roditelja, a lice mlađe od 18 godina putuje sa jednim od roditelja, potrebno odobrenje ili pisana saglasnost drugog roditelja ili se podrazumijeva da lice mlađe od 18 godina već ima saglasnost jednog roditelja jer putuje sa njim, a drugi roditelj ga je, između ostalog, dao i potpisivanjem biometrijske putne isprave? Takođe, da li postoje određene nejasnoće i kod termina „roditeljsko pravo“, ostaje na procjenama lica ovlašćenog za kontrolu prelaska državne granice. Dakle, u smislu Porodičnog zakona („Službeni list CG, broj 1/2007″ od 09.01.2007 godine) roditelji, roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život. Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno i kada ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta. (član 76) Inače, Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava obuhvata sporazum roditelja da će zajednički i sporazumno vršiti sva prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava. Sastavni dio sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava jeste i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem djeteta. Međutim, šta se u smislu Porodičnog zakonika smatra kada jedan roditelj vrši roditeljsko pravo.

  • Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj nepoznat, ili je umro, ili je potpuno lišen roditeljskog prava, odnosno poslovne sposobnosti.

  • Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada samo on živi sa djetetom, a sud još nije donio odluku o vršenju roditeljskog prava.

  • Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nijesu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava.

  • Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud procijeni da taj sporazum nije u najboljem interesu djeteta.

  • Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava i ako sud procjeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.

Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata sporazum roditelja o povjeravanju zajedničkog djeteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje djeteta od drugog roditelja i sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem. Sporazumom o samostalnom vršenju roditeljskog prava prenosi se vršenje roditeljskog prava na onog roditelja kome je dijete povjereno. Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dijete, da sa djetetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta odlučuje zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo. Pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, u smislu ovog zakona, smatraju se naročito: obrazovanje djeteta, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad djetetom, promjena prebivališta djeteta i raspolaganje imovinom djeteta velike vrijednosti. Dakle, u određenju zakona ne postoji pojam “putovanje u drugu državu”. Ostaje nejasno da li je zaista putovanje u drugu državu, pitanje koje bitno utiče na život djeteta ili eventualno to može postati ako roditelj sa kojim dijete putuje u drugu držvu iz nekog razloga a koji nije poznat drugom roditelju, namjerava ostati u državu u koju putuje,  duže vrijeme ili namjerava se tamo stalno nastani.

slika aDakle, uzimajući u obzir ovako relativno široko postavljno pitanje roditeljskog prava, te životne situacije koje se trebaju podvesti pod pravnu normu, Zakonom o putnim ispravama u članu 26 stav 3, propisano je da za lice mlađe od 18 godina života ili drugo poslovno nesposobno lice, zahtjev podnosi jedan od roditelja, uz pisanu saglasnost drugog roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika određenog u skladu sa zakonom.  Tom prilikom ne navodi se kojim zakonom je to propisano, da li ovim ili nekim drugim.  Međutim, to  znači da maloljetno lice, kojem je izdat pasoš u skladu sa članom 26 citiranog propisa, ako putuje u drugu državu samo ili sa trećim licem, odobrenje daje jedan roditelj, a ukoliko putuje sa jednim roditeljem, odobrenje drugog roditelja nije potrebno. Prema tome, kada roditeljsko pravo vrše oba roditelja, a lice mlađe od 18 godina putuje u drugu državu sa jednim roditeljem, podrazumijeva se da lice mlađe od 18 godina već ima saglasnost jednog roditelja jer putuje sa njim i nije potrebna pisana saglasnost drugog roditelja.

Međutim, i pored tumačenja ovog propisa na ovaj način, neophodno je naglasiti da postoje brojne zloupotrebe ovih mogućnosti. Zloupotrebe su prvenstveno produkt od strane jednog ili oba roditelja u cilju putovanja u drugu državu radi lične odmazde drugom roditelju za neuspjeli brak ili neki drugi razlog, protivzakonit život u inostranstvu bez mogućnosti drugog roditelja da ostvari vršenje roditeljskog prava ili da ga ostvaruje otežano kao i brojnih drugih razloga specifičnih posebno u trenutku razvoda braka. Značajan prostor za zloupotrebu predstavlja i period od pokretanja do okončanja postupka razvoda braka i povjeravanja djece, koji najčešće traje duže, zbog dugotrajnosti i složenosti sudskog postupka, mogućnostima posredovanja kao vida alternativnog rješavanja spora, koji je najčešće i najbolje rješenje za bivše supružnike a tada strane u sporu.  Zakon o posredovanju (Službeni list CG, br. 30/2005 i 29/2012   ) uređuje način obavljanja posredovanja (medijacije).

Problem putovanja u drugu državu maloljetnog lica prema našem mišljenju može da usložnjava i član 50 Zakona o graničnoj kontroli (Službeni list CG, br: 72/09). Naime, ovim propisom policija ima ovlašćenje da vrši provjeru maloljetnog lica i da obraća posebnu pažnju da li maloljetno lice putuje samo ili u pratnji drugog lica.   Ovim propisom se nalaže da kada maloljetno lice  putuje u pratnji drugog lica, policijski službenik provjera:

  • da li je to drugo lice roditelj ili zakonski zastupnik određen u skladu sa zakonom;

  • činjenice i okolnosti koje ukazuju na mogućnost da li je maloljetno lice nezakonito odvedeno od jednog roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika;

Objektivno se postavlja pitanje u nekim od već navedenih situacija da li policajac na licu mjesta može u skladu sa članom 31. Zakona o graničnoj kontroli,  utvrditi okolnosti,  ukoliko posumnja na njih u cilju provjere lica. Ovu provjeru je dužan završiti što kraće, a najduže do šest časova.  U svakom slučaju ove provjere bi trebalo izvršiti u svim konkretnim slučajevima i one podrazumijevaju slobodnu ocjenu policijskog službenika da bi se uvjerio da ne postoje činjenice i okolnosti koje bi ukazivale da je maloljetno lice nezakonito odvedeno od drugog roditelja.

U slučaju ukazivanja na činjenice i okolnosti da je maloljetno lice  nezakonito odvedeno od jednog roditelja, policijski službenik bi trebalo da vrši detaljnu provjeru koja posebno obuhvata provjeru odobrenja za putovanje u drugu državu maloljetnog lica izdatu u skladu sa posebnim propisima.

Kada maloljetno lice putuje bez pratnje oba roditelja, policijski službenik vrši provjeru u cilju utvrđivanja činjenice da li maloljetno lice napušta našu državu bez njihovog odobrenja, odnosno drugog zakonskog zastupnika određenog odlukom Suda.

U slučaju kada policijski službenik utvrdi da roditeljsko pravo vrši jedan roditelj i ako postoji obavještenje da se drugi roditelj lica mlađeg od 18 godina protivi putovanju u drugu državu, prelazak se dozvoljava uz pisanu saglasnost drugog roditelja.

PREUZMITE PRIMJER SAGLASNOSTI ZA PUTOVANJE U DRUGU DRŽAVU: lica mlađeg od 18 godina

Piše: mr sci Slavko Milić, predsjednikDefendologija centra CG

predavač Policijskog prava i ovlašćenja na Fakultetu za državne i evropske studije.

%d bloggers like this: