Početak » ORGANIZACIJA » Šta je Defendologija? » Destruktivne sekte

Destruktivne sekte

Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja CG - Nikšić

Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja CG – Nikšić

Prema Kovačeviću (B.Kovačević 2012:7) postojanje novih religija, religijskih pokreta, sekti i alternativnih duhovnih pokreta i nije nekakva novost, jer ih je u istoriji religija uvijek i bilo. Novo je to što se u savremenom dobu izrazitog postojanja pluralizma načina života i postojanja religijskog pluralizma, pojavio veliki broj „novih“ i „obnovljenih“ religija i pokreta i, u dobroj mjeri, kao rezultat susreta kultura i religija, sjedinjavanja religijskih tradicija, pa i otpora prema stranim kulturama i religijskim tradicijama.
Sekta je razmjerno mala religijska skupina. Njeni članovi obično, premda ne i bez izuzetka, potiču iz nižih i siromašnih klasa (M.Haralambos 1989:448), ovakav stav danas nije djeljiv u potpunosti kod određenog broja sociologa religije. U sekti su vrlo često prisutni i drugi članovi (bogati, intiligentni, kriminalni članovi) U kriminologiji se nije mnogo pisalo o religiji kao kriminogenom faktoru. Najznačajnija su tri shvatanja o odnosu religije i kriminaliteta. Prema prvom shvatanju religija propagira poštovanje zakona države i crkve, što znači da djeluje na način koji se ne može shvatiti kao kriminalni.

U svakoj religiji postoje izvjesne moralne norme (Garofalo i dr). koje upućuju vjernike da se pridržavaju svih vrijednosti koje nameće društvo i društvena zajednica(…). Božje zapovovijesti kao vjerski postulati imali su određeni uticaj na vjernike i djelovali su preventivno protiv kriminaliteta. Prema Bongeru religija nema nikakav uticaj na kriminalitet, dok kod trećeg shvatanja određivanje religije se doživljava kao kriminogeni faktor u nekim posebnim slučajevima (fanatizam i sujevjerje). Prema Vujakliji i drugima, sektom se smatra zajednica koja raskida sa ranijim vjerovanjima i načinom života, odbacuje crkvene istitucije, hijerarhiju i simbole, bez birokratske mreže službenika, odbacuju hijerarhiju plaćenih službenika i institucionalnu birokratsku organizaciju. Međutim, u literaturama koje se skoro potpuno razumljivo oskudno bave ovom temom, pronalizimo i slična ali i različita poimanja određenja ovog pojma.
Pod pojmom „sekte“ (latinski secta od sequi – pratiti načela kojih se neko drži, stranka, škola) se „u običnom govoru“ određuje vjerska i religijska grupa koja se odvojila od neke vjerske zajednice. Riječ sekta u velikom broju zemalja nije pravno prepoznatljiva. A Viktimologija skoro da ne prepoznaje žrtve sekti. Teško je precizno definisati pojam sekte, a da je to tako, navešćemo nekoliko gledišta koja ističu da je sekta: mala grupa istomišljenika koja se odvojila od neke religijske zajednice u samostalnu religijsku grupu u kojoj se zahtijeva potpuna pokornost svojih članova; ona ima neprijateljski odnos prema tradicionalnim religijskim zajednicama. Takođe, smatra se da je sekta manja vjerska stranka, ili manje udruženje koje se odvojilo od neke veće vladajuće vjerske stranke ili religije, kao neko ko slijedi, prati načela kojih se drži. Postoje takođe i brojne druge terminološke odrednice, ali će one obzirom na predmet i sadržinu rada biti izostavljene. Ali, iako je sasvim razumljivo nastojanje teoretičara da odrede pojmove, ipak je teško precizno odrediti mnoge religijske pojmove, a među njima svakako treba pomenuti i vjere manjina, manjinske vjere, nove religije, manjinske vjerske zajednice, male vjerske zajednice, alternativne duhovne pokrete i sekte .
U nekim zemljama vrlo je lako registrovati vjersku organizaciju, koju je kasnije skoro i nemoguće kontrolisati. U Crnoj Gori važi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine koji je donijet u bivšem društveno – političkom sistemu. Do kraja godine očekuje se donošenje Zakona o vjerskim zajednicama. Crna Gora se nalazi u godini jubileja – 1700.godina od izdavanja Milanskog edikta, koji predstavlja ne samo pravni spomenik jedne epohe, već temeljnu vrijednost savremene Evrope, tim prije pravni položaj vjerskih zajednica je što prije nužno pravno urediti jer je na crnogorskom prostoru kultura zajedničkog života različitih naroda i vjera, uprkos svim izazovima, opstala do danas. To je razlog što mnoge evropske adrese Crnu Goru prepoznaju kao uspješan model multikulturalnosti na Balkanu. U članu 14. Ustava Crne Gore, navodi se da su vjerske zajednice odvojene od države, tj. da su one ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova. U Crnoj Gori su u ovoj godini (2013) za sada u MUP Crne Gore prijavljene ali ne i registrovane: Crnogorska Katoličke Crkva, sa sjedištem u Baru, Crnogorska Protestantska Crkva, Crnogorska Demohrišćanska Crkva i Crnogorska Adventistička Crkva“ čiji je osnivač jedno isto fizičko lice. Prema Lukoviću u Crnoj Gori se malo zna o djelovanju sekti, koje se smatraju „organizovanim zlom”. Crna Gora trpi uticaje i svjetskih sekti koje nemaju centre u našoj zemlji. Predstavnici tih sekti svjetskog karaktera imaju procjene o tome da li se u određenoj zemlji mogu registrovati i koliko će ljudi prihvatiti njihov put. Veće su mogućnosti u većim gradovima, kao što su Beograd, Budimešta i Zagreb. Centri takvih organizacija upravo se postavljaju tamo gdje se može očekivati da će se naći veći broj ljudi koji će podržati njihovu misiju. Uticaji sekti nijesu ograničeni granicama.

Naš centar primljen je u FECRIS – Evropski centar za istraživanje pojava sekti.

VAŠA DEFENDOLOGIJA


Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: