Početak » Bezbjednost » Trgovina ljudima – Crna Gora obilježava 18 oktobar

Trgovina ljudima – Crna Gora obilježava 18 oktobar

Start here

Poštovani prijatelji,

„Krivična djela učinjena prema djeci ne smiju ostati nekažnjena

jer je nekažnjavanje podrška kriminalu na štetu budućih generacija“.   S. Milić

 

111new111Danas je jedan neobičan dan, na izgled je isti kao i  svi drugi dani koje provodimo u našem društvu. Međutim,  danas je  Međunarodni dan u borbi protiv Trgovine ljudima.

U svijetu pa i kod nas postoje neki ljudi koji žele da trguju ljudskim bićima. Trgovina ljudima podrazumijeva prodaju i kupovinu, tj. držanje neke osobe u cilju njene eksploatacije (iskorišćavanja), kao i sve druge radnje koje mogu biti dio tog procesa (npr. prevoz, skrivanje, čuvanje i sl.). Do eksploatacije uvijek dolazi i eksploatacija se uvijek održava upotrebom sile, prijetnje, prevarom, zloupotrebom ovlašćenja i/ili zloupotrebom teškog položaja, otmicom ili na neki drugi način. Kada se radi o trgovini djecom, nije važno koje sredstvo je upotrijebljeno, tj. govorimo o trgovini ljudima iako nije bilo elemenata prijetnje, prinude, zloupotrebe položaja i slično. Takođe, pristanak žrtve na eksploataciju ne mijenja činjenicu da se radi o i da je to krivično djelo.

slika aCilj trgovine ljudima je ostvarivanje zarade (ili neke druge koristi) kroz eksploataciju, bilo da se radi o seksualnoj eksploataciji, prinudnom radu, prinudnom prosjačenju, prinudi na vršenje krivičnih djela, ilegalnom usvojenju, prinudnim trgovini ljudima ugovorenim dječijim brakovima, trgovini organima ili nekom drugom obliku. Jedan od uobičajenih stereotipa je da trgovci ljudima svoje žrtve izlažu isključivo seksualnoj eksploataciji, te da su samo žene i djevojčice ugrožene, a zanemaruju se drugi oblici eksploatacije, kao što je radna eksploatacija, čije su žrtve najčešće muškarci.

Ovom prilikom dragi prijatelji, želimo naglasiti da žrtva trgovine ljudima može da bude svako – i muškarci i žene, i dječaci i djevojčice, nezavisno od svog porijekla, godina, nacionalne pripadnosti, obrazovanja, socijalnog statusa ili neke druge osobine. Inače, žrtve trgovine ljudima su osobe najrazličitijeg porijekla i socijalnog statusa. Siromaštvo je samo jedan od faktora koji doprinosi vulnerabilnosti i koji doprinosi uzrocima trgovine ljudima.

Trgovina ljudima može da se odigrava unutar granica jedne zemlje, a ljudi mogu biti i vrbovani i eksploatisani u sopstvenoj zemlji.

Državljani Crne Gore poslednjih godina čine većinu žrtava trgovine ljudima koje su identifikovane u našoj zemlji.

I trgovac ljudima može biti svako – najrazličitiji muškarci i žene imaju svoju ulogu u lancu trgovine ljudima, od vrbovanja do eksploatacije, a vrlo često su to osobe od povjerenja, srodnici, čak i članovi uže porodice, kao i ljudi koje žrtva poznaje duži vremenski period; s druge strane, eksploataciju može vršiti i nepoznata osoba koju je žrtva upoznala tražeći posao, mogućnost za školovanje u drugoj zemlji ili drugom gradu, brak i sl. Trgovina ljudima često funkcioniše kao „porodični posao“ u kome svaki član porodice ima svoju ulogu.

Postoji nekoliko oblika trgovine ljudima:

–          Seksualna eksploatacija i prinudna prostitucija

–          Prinudni rad

–          Prinudno prosjačenje

–          Prinuda na vršenje krivičnih djela

–          Trgovina organima (prinudno uzimanje organa radi njihove prodaje)

–          Prinudni rad u kući

–          Prinudni brakovi (Sklapanje nedozvoljenog braka)

Žrtvu često u lanac trgovine ljudima uvlači osoba koju ona poznaje i u koju ima povjerenja: drugarica, rođak, kum, komšija, tetka, dečko, muž i sl. Trgovac ljudima (osoba koja regrutuje, posrednik, poslodavac, korumpirani službenik, prevoznik, onaj koji vrši eksploataciju i organizuje pružanje usluga) zloupotrebljava povjerenje žrtava i njihovu želju za boljim životom. Načini vrbovanja se razlikuju, kreativni su i promjenljivi, ali ono što je svima zajedničko je obećanje dobrog posla, boljeg života i ispunjenja snova. Često ljudi ulaze u lanac trgovine ljudima dok traže posao, ponude za čuvanje đece i učenje jezika u inostranstvu ili za bavljenje manekenstvom, turističke aranžmane ili ponude za nastavak školovanja. Za vrbovanje se sve češće koristi i internet. Trgovci ljudima zloupotrebljavaju želju žrtve da živi bolje, a često, simulirajući ljubavnu vezu, i njenu želju da bude voljena.

Najčešći načini vrbovanja su:

–          Lažne poslovne i druge ponude od osoba koje žrtva poznaje ili u koje ima povjerenje.

–          Lažno zabavljanje („lover boy“) – mladić koji se pretvara da je u ljubavnoj vezi sa đevojkom i u nekom trenutku, kada stekne njeno povjerenje, poziva je da pođe sa njim u drugu zemlju/grad gde će okušati sreću i započeti novi, srećniji život.

–          Obmanjujući oglasi za posao u različitim medijima (novine, internet, socijalne mreže). Poslovi koji se nude su bolje (ali ne nerealno) plaćeni i pružaju bolje uslove rada nego u zemlji u kojoj potencijalna žrtva živi.

–          Prodaja od strane porodice – nekad zbog siromaštva, nekad zbog nekih drugih problema, ali nekada i zbog toga što roditelji vjeruju da će njihovo dijete imati bolji život na nekom drugom mjestu, ne sanjajući da će ono postati rob.

–          Otmica je moguć, ali ne previše čest način regrutovanja za trgovinu ljudima.

Još dok su na putu ili čim stignu na odredište, trgovci ljudima žrtvama oduzimaju dokumenta – navodno da bi ih čuvali, da bi „sredili“ radnu dozvolu i slično. Tako žrtva gubi svoj pravni identitet. Za mnoge žrtve to je prvi put da odlaze iz svoje zemlje; one ne znaju jezikne znaju gdje su, ne znaju šta mogu da urade i koja prava imaju. Ponekad se plaše institucija, prije svega policije i ne žele da od njih zatraže pomoć. Uz to, trgovci ljudima nalaze način da ih uvjere da ne treba da traže pomoć od policije zato što ih lažno uvjeravaju da su policajci korumpirani i svi rade zajedno.

Žrtva trgovine ljudima je primorana da radi po cijeli dan bez odmoraoduzima joj se cijela ili najveći dio zarade, nema pravo da se žali na uslove rada, u zavisnosti od vrste eksploatacije ima radnu normu koju mora da dostigne, inačene dobija hranu ili biva na drugi način kažnjena.

 Trgovina ljudima je krivično djelo, propisano našim Krivičnim Zakonikom (čl.444) i za njega su propisane vrlo stroge kazne.  Međutim, naš cilj je da danas saznamo neke osnovne informacije o ovom surovom obliku trgovine ljudskim dušama. Neke žrtve najčešće se više nikada žive ne vrate svojim porodicama i zbog toga dragi prijatelji morate biti oprezni u sklapanju poznanstava sa nepoznatim ljudima, morate naučiti da prepoznajete rizike ovakvih pojava, ne smije nam biti kriminal vodilja u životu i zbog toga moramo u svom životu čuvati sebe i druge ljude od nekih drugih ljudi koji mogu biti – trgovci ljudima.

Dječji brakovi u nekim zajednicima su takođe oblik trgovine ljudima, djevojčice svega sa 14 ili 15 godina bivaju nagovorene odnosom povjerenja svojih roditelja i prisilno uz novac udate. Da li to prepoznajemo ili ne ? Pitanje je jedanako značajno i za predstavnike institucija.

VAŠA DEFENDOLOGIJA


Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: