Početak » Kriminologija » Viktimologija porodice » Neki od psihičkih tragova kod pojedinih KD protiv braka i porodice.

Neki od psihičkih tragova kod pojedinih KD protiv braka i porodice.

Start here

Stop nasilju

Stop nasilju

Izvršioci krivičnog djela iz čl. 220 KZCG – Nasilje u porodici i porodičnoj zajednici ali i pojedinih drugih krivičnih djela protiv braka i porodice, veoma često skoro da nemaju tragove koji nastaju psihičkim djelovanjem krivičnog djela koje su počinili na učinioca. Poznato je da u samom razvoju kriminalsitika pronalazi metode za razotkrivanje kriminalne tajne. Neotkrivena krivična djela često muče izvršioce i sasvim je jasno da je taj psihički pritisak najteži onda kada bi otkrivanje krivičnog djela dovelo u pitanje egzistenciju učinioca, čast, slobodu i pogotovo njegov život. To je najvidljivije kada su u pitanju skrivena ubistva, silovanja, incest u porodici … Neki put se tajna očuva godinama i onda tek na samrtnoj postelji ili, kada, usljed zastarjelosti, ne prijeti više krivični progon, a psihičko djelovanje krivičnog djela na učinioca po Vodineliću uvijek traži oduška. Posmatrajući kriminalističko operativni značaj tragova koji nastaju psihičkim djelovanjem krivičnog djela na učinioca i druge činjenice, zapazio sam da kod krivičnih djela protiv braka i porodice a posebno krivičnog djela nasilje u porodici ili poriodičnoj zajednici, nije uvijek tako kao kod drugih krivičnih djela. Nasilje u porodici doskora bilo je „privatna radnja“ u kojoj se počinilac osjećao zaštićen jer je djelo vršio „na svojoj teritoriji“ smatrajući da ga niko nema pravo kontrolisati, suzbijati i sprečavati. Djelo je činio tako svjesno, nekada ili vrlo često zaštićen od svoje sredine, ljudi oko njega, ostatka porodice i prijatelja. Psihičko djelovanje krivičnog djela na učinioca je kompleksan proces koji upravo i nastaje iz njegovog odnosa prema izvršenom krivičnom djelu i vođenju računa da njegova kriminalna djelatnost ostane neotkrivena, prihvaćena, zaštićena, u kom cilju počinilac preduzima i niz drugih radnji i mjera (zastrašivanje, zlostavljanje, prijetnje ubistvom, razvodom) te dovođenjem žrtve u stanje podređenosti i nezaštićenosti. Nasilnici vrlo često nijesu tako „jaki“ kada pristupe tužiocu, policiji ili sudu. Tada se njihovo nasilje, pretvara u žrtvu a vrlo rijetko priznaju u potpunosti svoje greške govoreći „za sukob je potrebno dvoje“. Pitam se onda: da li im je i za sukob sa djecom, pred djecom, zlostavljanje i mučenje potrebno dvoje? Vrlo često pored toga, pitam se još mnogo više, ali koliko god proučavao ovaj fernomen, nasilje u porodici a i brojna druga krivična djela iz Glave 19. KZCG, ostaju skrivena tajna i za još bolje i kvalitetnije stručnjake od mene. Ono što se u obliku indicija koje nastaju psihičkim djelovanjem krivičnog djela na učinioca, ispoljava se najčešće na dva načina. Prvi način ispoljavanja indicija je u toku izvršenja krivčnog djela, kada nasilnik uz upotrebu sile grubo narušava duševni i tjelesni integritet žrtve, a drugi način koji se manifestuje u ponašanju učinioca nakon izvršenog djela. I jedan i drugi način ispoljavanja indicija je vrlo važan za istražne organe.
Lice koje vrši kriminalnu djelatnost dolazi u razne, za njega nepovoljene, situacije koje stvaraju napetost, što njegovom organizmu izaziva niz promjena koje se manifestuju kao određene promjene u njegovom izgledu, govoru i ponašanju. U kojem intezitetu će se spoljašnji znaci manifestovati kod ovih krivičnih djela zavisi od emocionalnog pritiska koji svojom jačinom povećava psihičku uznemirenost određenog lica. Lice čovjeka je ogledalo njegovog emocionalnog ponašanja, naročito kada se lice nalazi u situaciji kontrole i kada prijeti opasnost da bude otkrivena njegova kriminalana djelatnost. Karakteristične promjene koje tada mogu nastati su: znojenje, crvernilo, bledilo, naglo mijenjanje boje lica, ubrzano disanje, mucanje pa se one pojavljuju kao indicije koje mogu biti od značaja za preduzimanje odgovarajućih kriminalističkih mjera i radnji. Određene indicije se mogu manifestovati u vidu pojedinih emocionalnih izraza i ekspresija lica, kao što su tuga, razočarenje, strah, radost, uznemirenost, zadovoljstvo. Međutim, treba imati u vidu i činjenicu da se osumnjičeni služi i simulacijama pojedinih izraza i ekspresija, kao što su smijeh, strah… s ciljem dovođenja u zabludu da se njegova kriminalna djelatnost ne otkrije ili da se predstavi kao žrtva. Često se dešava da se izvršioci koriste frazama i starinskim izrazima, lažnim kletvama i simuliranim predstavljanjem žrtve u svojoj porodici, takođe, posebno ako poznaju lično porodično stanje istražitelja i njegove slične porodične neuspjehe, nasilje ili probleme vrlo često upoređuju svoje sa stanjem u porodici istražitelja. Tako ispoljeni psihički tragovi koji predstavljaju rezultat simulacije učinioca takođe mogu da imaju i određeni operativni značaj, jer mogu da pruže informaciju o izvjesnim namjerama učinioca, a prije svega da svojim ponašanjem sakriju ili otklone sumnju u odnosu na svoju kriminalnu djelatnost.
Držanje tijela učinioca krivičnog djela može da bude važna indicija koja ukazuje na njegovo psihičko stanje (da li će nastaviti sa izvršenjem, kako će se ponašati, hoće li napasti žrtvu). Tako naprijed srozana ramena ukazuju na derpesiju ili osjećaj gubitka a prema L. Fleisheru naprijed nagnuta ramena mogu da znače da je to lice pod psihičkim pritiskom i da je spreman da se bori ili čak pobjegne, dok povijena ramena unazad ukazuju na spremnost za određenu aktivnost. Prema ovom kriminalisti kretanje sa podignutim rukama ukazuje na istinoljubivost, dok spuštene ruke znače prevaru. Ako su laktovi uz tijelo smatra se da je to lice pod tenzijom, dok ako se sjedi sa raširenim laktovima ukazuje na želju da se relaksira. U praksi kada se radi sa nasilnicima vrlo često primjećuje se i trljanje nosa, što vrlo često asocira na neku prevaru. Žena koja upreda svoje uvojke i istovremeno govori znači da vjerovatno laže, flertuje, dok se igra sa ogrlicom ili drugim nakitom, ukazuje na rast tenzije. Stalno kretanje u zetegnutom položaju znači neku obmanu. Ako lice sjedi i stavlja ruke među noge, to ukazuje da nastoji da sebi olakša situaciju u kojoj se nalazi. Takođe, treba obratiti pažnju na nastajanje crvenila i bledila lica, jer osoba sa blijedim licem može da bude opasna, dok crvenilo na licu znači određeno olakšanje i manju opasnost.
Međutim, pojedine indicije su posebno karakteristične jer se javljaju nakon izvršenog krivičnog djela u vidu ponašanja učinioca koje se razlikuje od njegovog dotadašnjeg, uobičajenog ponašanja, a koje nastaje upravo kao posljedica psihičkog djelovanja krivičnog djela, odnosno straha učinioca da ne bude otkriveno krivično djelo koje je izvršio. Zbunjenost, užurbanost i nesnalaženje prateće su pojave u ponašanju pojedinih iz ove grupe krivičnih djela, koje posebno dolaze do izražaja u vremenskim intervalima kada postoji opasnost da se otkrije njihova kriminalna djelatnost. Kod pojedinih krivičnih djela žrtva osjeća jaku i neobičnu strah, osjećaj ugroženosti, strah od odmazde, odbačaja sredine ili porodice a i svjesna je da učinilac vrlo često prati situaciju nakon izvršenja krivičnog djela.
Kod seksualnog nasilja, incesta, teških tjelesnih povreda i drugih krivičnih djela pojedini učinioci da bi zaboravili izvršeno krivično djelo, odstranili razmišljanje o njemu, smanjili nastalu tenziju, pribjegavaju raznim oblicima provoda i uživanja, što do tada njima nije bilo svojstveno. Učinioci nekih krivičnih djela teže da vode razgovor na temu izvršenog krivičnog djela, trudeći se da sakriju svoju tajnu, što im često ne uspijeva, neki i simuliraju izmišljene događaje ili prijete žrtvi, obećavaju da se to dogodilo slučajno, usljed pijanstva, krivicom žrtve i njenim ponašanjem, te da to više neće činiti. Nagovaraju žrtvu da o tom događaju ne razgovara a ako je žrtva emocionalno vezana za izvršioca da će izvršiti samoubistvo ili ubistvo svih drugih ili pojedinih članova porodice.
Ukoliko je došlo do pokretanja krivičnog postupka izvršilac vrlo često pribjegava različitim metodama zastrašivanja, molbi upućenih žrtvi, obećanja korišćenjem nadređenog položaja a žrtva trpi pritisak djece, ostatka svoje ili porodice izvršioca, sredine u kojoj boravi uz obećanje da će se nasilnik promijeniti.
Psihičko dejstvo krivičnog djela na učinioca u vidu određenih promjena u izgledu, govoru i pokretima, može se ispoljiti pri izvršenju krivičnog djela i nakon njegovog izvršenja. Razgovor sa nasilnikom je u praksi istražitelja dosta težak, iscrpljuje čovjeka i istržitelj mu se mora posvetiti sa krajnjom opreznošću.
Nasilnik zna da bude nasilan i prema istražitelju, vrlo često da mu šalje skrivene poruke preko kolega, poznanika i javnim pogovaranjem. Vrlo često koristi i situaciju da muškarca osumnjiči za emotivnu vezu sa žrtvom a i da flertuje sa istražiteljkom. Brojne su zamke u koje se može uplesti istražitelj, brojne su i opasnosti.
U praksi na svim nivoima istraživanje krivičnih djela nasilja u porodice nije shvaćeno, odnosno minimizirano je u odnosu na druga krivična djela čime se najčešće od strane nadređenih, ne shvata značaj i stvarna opasnost na koju nailaze istražitelji.

Slavko Milić
Defendologija centar Crne Gore


3 komentara

  1. Fantasticno,realno,istinito…..jedina mana je sto se ,na neko nacin nasilnici edukuju,citajuci kako se isti ponasaju kad dodu pred lice pravde.

  2. defendologija kaže:

    Vrlo je moguće, ali postoji jedna istina da nasilnici bježe od ovakvih tekstova jer ih suviše boli istina! Srdačan pozdrav. Vaša Defendologija

  3. hal kaže:

    Edukacija je svima važna podjednako

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: