Početak » Opšta kategorija » Govor mržnje na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori je upotreba jezika kao toljage

Govor mržnje na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori je upotreba jezika kao toljage

Start here

Politička kultura, dijalog i tolerancija, nacionalna i vjerska mržnja i netrpeljivost aktualna su pitanja za mnoga društva savremenog – sve više nesigurnog svijeta. Poseban značaj imaju nacionalni i vjerski heterogenim, politički polarizovanim i ekonomski nerazvijenim društvima. Kako ističu brojni politički analitičari sve naše predizborne kampanje u postjugoslovenskim, tranzicionom društvima, karakterisali su se kao “ prljave izborne kampanje“ koje su pratili politički govori puni uvreda, ponižavanja, blaćenja pa čak i psovki. Iako ovako snažna lična mržnja veoma često nema etiketu „društveno relevantne mržnje“. Govor mržnje će postojati dok god postoji mržnja. Guranje ispod tepiha govora mržnje, bez snažne naučne i društvene reakcije koja ima za cilj da jača svijest građana bez prisustva kulture dijaloga i tolerancije navodi na misao da se jezik upotrebljava kao toljaga. Govoru mržnje je neophodno posvetiti veliku pažnju jer on može da zaprijeti nacionalnoj bezbjednosti ali i da izazove konflikte. Društvena reakcija treba da bude usmjerena kroz jačanje odgovornosti u izvršavanju svih poslova i zadataka, pozitivnom jačanju uloge medija, institucija sistema u Crnoj Gori, organizacija civilnog društva koji će pod pritiskom javnosti dovesti do jačanja zakonskih propisa na sankcionisanju govora mržnje. Na građanima je da ocijene da li su izborni rezultati bili dobri ili loši ? U našim politikama, političkim kampanjama više je propovijedi nego realnih političkih programa. Drže se zapaljivi govori i manipuliše se emocijama. Govor mržnje koristi se kao sredstvo kojim se u dnevno političke svrhe služi jezik politike orjentisane na ućutkivanje ili odstranjivanje oponenata. Mnogi intelektualci su produžena ruka intersnih političkih grupa i pojedinaca u funkciji statusa „quoa“. Riječi mudraca se ne mogu čuti od velike gomile i danas na sceni nije mudar i pametan, već moćan i drzak.  Izbori održani u aprilu ove godine pokazali su da oba predsjednička kandidata,  karakterišu brojne afere, nejasni politički ciljevi i nejasni polički programi, podsmjeh i nerazumijevanje,  koji su na kraju rezultirali opozicionom nemoći da „mulja“ sa ne provjerenim izbornim rezultatima prije svih metodoloških, statističkih i logičkih analiza kao i čvrstih garancija za pobjedu vladajućih struktura i proglašavanju pobjede prije pobjede. Mediji su snažno doprinijeli nakon izbora snažnom kritičkom odnosu prema ovakvim pojavama ali su to trebali raditi i u toku predizborne kampanje u javnoj osudi govora mržnje i da ne dozvole manipulaciju kao i da ne dozvole da sa njima predsjednički kandidati -zloupotrebljavaju slobodu govora i mišljenja.  Da li narod vidi da se zaluđuje, da ga zaluđuju i da počinje da mrzi?  Međutim ovom prilikom treba poći od nekoliko elemenata i podsjećanja na zakonodavna rješenja: Nacionalni pravni okvir govor mržnje predstavlja na sljedeći način:

Ustav Crne Gore garantuje svim građanima – slobodu izražavanja. Svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način. Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast i ako se ugrožava javni moral ili bezbjednost Crne Gore. Tako se u našem najvišem pravom aktu kaže … „Ne mogu se ukidati zabrane: izazivanja ili podsticanja mržnje ili netrpeljivosti; diskriminacije; ponovnog suđenja i osude za isto krivično djelo; nasilne asimilacije…” u dijelu odredbi koje govore o privremenom ograničenju prava i sloboda.

U Krivičnom Zakoniku Crne Gore u glavi KZCG – Krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore, inkriminisano je krivično djelo: Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje (Član 370) na sljedeći način: 

(1) Ko javno podstiče na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti,kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava 1 ovog člana kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože,

religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda.

(3) Ako je djelo iz st. 1 i 2 ovog člana učinjeno prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomenobilježja ili grobova, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

(4) Ko djelo iz st. 1 do 3 ovog člana vrši zloupotrebom položaja ili ako je usljed tih djela došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda, nacionalnih manjina ili etičnih grupa koje žive u Crnoj Gori, kazniće se za djelo iz stava 1 ovog člana zatvorom od jedne do osam godina, a za djelo iz st. 2 i 3 zatvorom od dvije do deset godina.

U Zakonu o JRM Crne Gore (Član 18) se kaže: …Ko na zgradama, spomenicama ili na drugim objektima, pisanjem grafita ili drugih natpisa pričinjava štetu na tim objektima, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 800 eura ili kaznom zatvora do 20 dana.. Takođe, (Član 19.) …Ko na javnom mjestu govorom, natpisom, znakom ili na drugi način vrijeđa drugog po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 250 eura do 1.500 eura ili kaznom zatvora do 60 dana  U Zakonu o JRM se sankcionišu i pravna lica koja proizvode ili stavljaju u promet ili na drugi način učine dostupnim javnosti znak, crtež ili predmet kojim vrijeđa drugog po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva.

U Zakonu o medijima se takodje zabranjuje objavljivanje informacija i mišljenja kojima se podstice diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv osoba ili grupe osoba zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, vjeri, naciji, etnickoj grupi, polu ili seksualnoj opredijeljenosti. Osnivač medija i autor neće odgovarati, ako su objavljene informacije i mišljenja dio naučnog ili autorskog rada koji se bavi javnom stvari a objavljeni su: bez namjere da se podstiče na diskriminaciju, mržnju ili nasilje i dio su objektivnog novinarskog izvještaja ili s namjerom da se kritički ukaže na diskriminaciju, mržnju, nasilje ili na pojave koje predstavljaju ili mogu da predstavljaju podsticanje na takvo ponašanje. Takođe, veoma važno zakonsko rješenje je i Zakon o javnom informisanju, zatim Izborni Zakon koji je u Crnoj Gori usvojen kao kompenzacija za odricanje vlasti od crnogorskog jezika i književnosti i slično. Tada su, posjetimo se, „pale“ mnoge uvredljive riječi u našem parlementu i van njega, ucjene i kompromisi političkih elita;

Sva krivična djela imaju određene elemente koji ih opredjeljuju kao krivična djela, inače ne bi imala to svojstvo. Određenje opšteg pojma krivičnog djela, a time i elemenata krivičnog djela, je jedno od najvažnijih i najsloženijih pitanja u nauci  krivičnog  prava.   Nužno je analizirati opšte elemente krivičnog djela, koje mora posjedovati bilo koje ponašanje da bi se moglo smatrati krivičnim djelom, a onda te opšte elemente dovesti u vezu s krivičnimnim djelima – zločina iz mržnje, odnosno onim krivičnim djelima koja imaju obilježja zločina iz mržnje. U nauci krivičnog prava dominira više shvatanje opšteg pojma krivičnog djela, a time i optim elementima krivičnog djela. Riječ je o novijim shvatanjima opšteg pojma krivičnog djela koja dominiraju u stranoj nauci krivičnog prava i klasičnog pojma krivičnog djela, koji potiče iz njemačke doktrine, a koji je zastupljen u našem krivičnom zakonodavstvu.

Demokratija u Crnoj Gori između ostalog mora značiti u prvom redu,  jednakost građana da slobodno govore, (… nema mudrosti bez slobode misli, a javne slobode nema bez slobode govora: ona je pravo svakog čovjeka, dokle god ne povređuje i ometa pravo drugoga, to je jedina kočnica koja smije da ga obuzdava, jedina granica za koju smije znati. Ta sveta povlastica je toliko presudna za slobodnu vladavinu da sigurnost vlasništva i sloboda govora uvijek idu zajedno, a u onim nesretnim zemljama gdje čovjek ne može vlastiti jezik nazvati svojim, teško da svojim može nazvati bilo što drugo) i jednakost pred zakonom.

Centralna pitanja koja iziskuju praktične odgovore na temu netrpeljivosti i mržnje su: Kako suzbijati ovu pojavu? Da li je rješenje u primjeni represivnih mjera prema onima koji mržnju izazivaju i podstiču? Da li je izlaz u prevenciji ili pak u nečem sasvim trećem?

Vaša DEFENDOLOGIJA
mr.sc. Slavko Milić, predsjednik


3 komentara

  1. Siniša Kovač kaže:

    Govor mržnje …hm pa oni su se mrzjeli i izmrzjeli … uništili su oba sve što vrijedi u politici.

  2. Neutralni kaže:

    Uopšte nije tako Politika je k… i tu nema šta.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: