Početak » Sociologija » Nagrađeni rad „Govor mržnje prema Romima“

Nagrađeni rad „Govor mržnje prema Romima“

Start here

15. septembar 2012.

Center for security, sociological and criminological researsh “Defendology”- Niksic MONTENEGRO

Center for security, sociological and criminological researsh “Defendology”- Niksic MONTENEGRO

Iako sam svjestan javne kritike koja će me u narednom periodu, čvrsto vjerujem, snaći od mnogih koji (ne) znaju osnovano da kritikuju, i čiji je govor mržnje uočljiv na skoro svim forumima, portalima i u javnom govoru, želim da kroz ovaj istraživački rad skrenem pažnju na antagonizam mržnje u Crnoj Gori prema RE (romi i aškalije) populaciji i da vjerujem da mi kao narod ne znamo da mrzimo. Politička kultura, dijalog i tolerancija, nacionalna i vjerska mržnja i netrpeljivost aktualna su pitanja za mnoga društva savremenog ali i sve više nesigurnog svijeta. Poseban značaj imaju nacionalni i vjerski heterogenim, politički polarizovanim i ekonomski nerazvijenim društvima, kakvim se može smatrati Crna Gora.

Iako bi trebalo da je duboko razočarana stručna, humana i intelektualna javnost onim što se desilo jula 2012 godine na Koniku, kada je plamen progutao 29. baraka za stanovanje u kojima je stanovalo blizu 800. ljudi i oko četrdesetak osoba sa invaliditetom, pitamo se odakle kod onig „drugih“ ljudi izvire tolika mržnja. Ovakav specifičan fenomen može se posmatrati sa više različitih naučnih aspekata, a veoma je poželjan za analizu, ali ipak postaje jasno da je nedovoljno zanimljiv za istraživače. Govor mržnje koji je proisticao na skoro svim javnim mjestima, trgovima, ugostiteljskim objektima, forumima i portalima polarizovan je mržnjom. Veoma često su se čuli komentari „To su oni uždili“, „..njihova posla“, na portalima mogu se naći zlonamjerni komentari „Vidim da ima Egipćana, pa nek onda sagrade piramidu to makar znaju“, „Ništa ne gradite, čekajte da i ovi zapale svoje barake pa onda nesto radite“ i slično.

Govor mržnje uvijek proizvodi psihološke efekte na pojedinca i zajednicu kojoj je upućen, izazivajući strah, zebnju, nelagodu ili ljutnju. Mržnja ne smije postati silan pečat vječne istine. Dakle, psihološki aspekt govora mržnje sadržan je u emocionalnim posljedicama takvog govora. Takav govor stvara netrpeljivost i mržnju prema pojedincu ili grupi, a nekad je i poziv na osvetu i nasilje. Iskazati ličnu netrpeljivost, etiketirati protivnika kao „nižeg“, „prljavog “ i sl.. je nekorektan i nemoralan postupak, ali teško se može kvalifikovati kao „govor mržnje“. „Govor mržnje“ nije stvar pojedinačne i privatne, već opšte i javne moralnosti. „Govor mržnje „se ispoljava prema pojedincima diferenciranim prema društvenom kriterijumu kao što su nacionalnost, religija, socijalni status ili politička pripadnost, a ne ličnim osobinama. Posljedice „govora mržnje „treba da pogadjaju sve pojedince kao članove omraženih skupina, po pravilu „svi su Romi isti i svi su loši“. S jedne strane šire se negativni socijalni stereotipi i predrasude prema svima drugima i drugačijima i vrši se socijalna diskriminacija. Ovakvi stavovi ukazuju na to da se nalazimo u okruženju društveno relevantne, što znači i društveno opasne mržnje kao socio- patološke pojave. Istraživanjem Centra za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore“ Defendologija“ koje je preduzeto tri dana nakon izbijanja požara u izbjegličkom kampu „Konik“, pokazala su da od 45. anketiranih građana, 23. ispitanika smatra da je požar u izbjegličkom kampu podmenut namjerno. Ovakav zabranjavajući rezultat istraživanja pokazuje da u crnogorskom društvu, govor mržnje predstavlja u osnovi, vid nasilne komunikacije između kulturno drugačijih društvenih grupa a da takve društvene posljedice mogu biti destruktivne. Dio cilja kritičke teorije i obaveze savremenog društva, uključujući i organe izvršne vlasti, jeste da se istraže korijeni tih razvojnih tokova i analiziraju mogućnosti za poboljšanje elementarnih ljudskih oblika ponašanja, bez predrasuda, inata, mržnje i netolerancije gdje vrijednosni stavovi imaju svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu. Razlog požaru u kampu br. 1 na Koniku a koji navode slučajni ispitanici u ovom istraživanju je da 24. Ispitanika, smatra da direktni razlog izazivanja požara se ogleda u namjernom samozapaljenju, čime se jedan ispitanik, iako se izjasnio da nije uzrok namjerno podmetanje požara u daljem toku istraživanja se predomislio. U daljem dijelu istraživanja ispitanici su se izjasnili da su svjesni da treba gajiti slobodu govora ali samo dok ona ne urušava druge ljude, čime se 16. Ispitanika izjasnilo da je okupljanje i protestvovanje Roma i Egipćana u Podgorici, ispred prostorija Vlade Crne Gore, predstavlja čin namjernog pritiska na izvršne organe, kako bi se postigao cilj da im se dodijele stanovi ili izgrade kuće. 18. ispitanika vjeruje da su protestvovali i oni kojima nije izgorela stambena jedinica, kako su objavili i neki mediji u Crnoj Gori. Od 45. Ispitanika koliko ih je obuhvaćeno ovim istraživanjem, njih 21. Ispitanik se izjasnio da lica koja imaju status – izbjeglica, imaju bolje uslove života od domicilnog stanovništva. Dok su se 42. Ispitanika izjasnila da domicilno stanovništvo, ima bolje uslove života od roma i egipćana u Crnoj Gori. Ovako neujednačeni stavovi respodenata pokazuju da se demokratija u Crnoj Gori, koja se odnosi na slobodu govora, pa čak i slobodu govora istaknutu mržnjom predstavlja našu (ne)realnu stvarnost i podjednaku neodgovornost prema onima koji su na bilo koji način različiti od velike većine stanovništva. Demokratija u Crnoj Gori između ostalog mora značiti u prvom redu, jednakost građana da slobodno govore, (… nema mudrosti bez slobode misli, a javne slobode nema bez slobode govora: ona je pravo svakog čovjeka, dokle god ne povređuje i ometa pravo drugoga, to je jedina kočnica koja smije da ga obuzdava, jedina granica za koju smije znati. Ta sveta povlastica je toliko presudna za slobodnu vladavinu da sigurnost vlasništva i sloboda govora uvijek idu zajedno, a u onim „nesretnim“ zemljama gdje čovjek ne može vlastiti jezik nazvati svojim, teško da svojim može nazvati bilo što drugo) i jednakost pred zakonom. Međutim, pravo da slobodno govorimo ne daje nam za pravo da govorimo i vrijeđamo drugog i drugačijeg. Istraživinja koja su do sada sprovedena prema (RAE populaciji) kao marginalizovanoj i osiromašenoj kategoriji stanovništva, pokazala su da u četiri države zapadnog Balkana (Istraživanje sproveo CARE NWB sa četiri partnerske RAE organizacije u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji ) ova populacija živi potpuno izdvojena od svih drugih društvenih grupa stanovništva, da su Romkinje, koje su bile u fokusu ovog istraživanja, bez političke participacije u lokalnim zajednicama, da su u zabrinjavajućoj razmjeri bez osnovnog obrazovanja, da nemaju posao a da veliki broj djece ne pohadja redovni školski sistem. Ne briga države da preduzme određene korake u cilju poboljšanja položaja RE populacije, vidljiva je izgleda svuda oko nas. Posebno je opasno kada se udruženim snagama govor mržnje i diskriminacije ujedinjuje se nebrigom, čime se još više stigmatizuje ova grupa stanovništva i obespravljuje njen društveno – politički položaj. Svakodnevni jezik je često i sredstvo diskriminacije. Pri tom, nije rasista svako ko koristi rasističke izraze. Pasivni rasizam koji najčešće može da vrši država je najopasniji oblik. Politička i društvena korektnost zahtijeva veliki trud i pažnju – to je nužnost u društvu koje želi da bude otvoreno i koje želi evropske promjene. Naučna čast i poštenje moraju nam davati za pravo da predlažemo ljubav umjesto mržnje, glas svijetla umjesto glasa tame, istinu ma kakva ona bila umjesto laži, jezik i govor sporazumijevanja umjesto netolerancije i mržnje.

LITERATURA:  

Slavko Milić, Uloga policije u sprečavanju govora mržnje, Medijski dijalozi, 2012 Vasović, M., (2002), Govor mržnje, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Prizma, Mjesečne političke analize, Centar za liberalno-demokratske studije, Zagreb, Vejnović, D., (2003), Politička kultura, dijalog, tolerancija i demokracija u Bosni i Hercegovini, Banja Luka, Udruženje defendologa Republike Srpska, Vejinović D, Govor mržnje, banalnost i prizemnosti su preplavili  javnu scenu u BiH i vode u političko nasilje, Zbornik radova sa naučnog skupa , Defendologija Banja Luka, 2010, Vejinović D, i dr., Politička kultura i govor mržnje u BiH, Banja Luka, Defendologija, 2011., Erceg, T., (2004), Rasna netrpeljivost i „govor mržnje“ – Međunarodna i hrvatski standardi i praksa. Centar za ljudska prava, Zagreb., Defendologija centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja, Banja Luka, 2010.

Rad je raspoloživ na portalu E Balkan

Preuzeto sa:  http://e-balkan.net/istrazivacko-novinarstvo/10-istrazivacko-novinarstvo/16645-govor-mrnje-prema-romima.html#.UFQ3D2QQgRo

AUTOR:   mr. sci.  Slavko Milić

Predsjednik Defendologija centra Crne Gore


Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: