Početak » Opšta kategorija » Porodica izmedju poraza i nade

Porodica izmedju poraza i nade

Start here

Često se pitamo kuda idu porodice danas. Nekada nemamo mnogo vremana, strpljenja ali ni objašnjenja za ovu društvenu grupu, koja nam je bilo kako bilo najbliža od svih drugih grupa ili grupacija. Često ne znamo da cijenimo ono što nam porodica pruža, često tek o porodici razmišljamo kada je izgubimo. Da li je porodicu moguće izgubiti? Porodica pored svih nedaća ipak opstaje. Mnoge društvene grupe veoma često se dezorganizuju. U svakom slučaju, odnos izmedju porodice  i drugih društvenih grupa nije nimalo jednostavan. „Društvenost“ porodice je njena važna odrednica, bez obzira na nauku koja je izučava. Porodica je u sadržinskom, formalnom, strukturnom i istorijskom smislu promjenljiva društvena grupa koja počiva na duhovnoj, moralnoj, estetskoj, seksualnoj, biološkoj biosocijalnoj, psihičkoj ali i brojnim drugim osnovama koja obezbjedjuje obavljenje odredjenih ekonomskih djelatnosti  ali i brojnih drugih „životnijih“ obilježja unutar nje.

Kao jedinstvena i osobena društvena grupa o njoj se sve manje govori u  današnjici ekonomske ekspanzije, političke zbilje, neravnopravnosti kao da ni sami nijesmo svjesni njene višestruke značajnosti permanencije i istrajnosti.

U porodici postoji i bol i mogućnost kako to jednom reče Džejkob Kranc – dabner pripovjedač, kada nas život tuče i ranjava, čak i brazgotine možemo da koristimo da bi smo isklesali portret ljepote i šarma. Nije ni „čudo“ što o porodici govoriše mnogi velikani književnosti. Lav Tolstoj u romanu Ana Karenjina reče „Srećne porodice liče jedna na drugu; svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način“.

Riječ „Porodica“ o kojoj se veoma malo sa pozitivne strane piše u drugim dnevnim novinama, ipak je najčešće grupa ljudi koji su se predali emocijonalnoj i fizičkoj njezi. Bez obzira da li porodicu čini jedan roditelj, homoseksulani par, nanovo oformljena porodica, široka mreža srodnika i slično – skoro svako je povezan sa nekom vrstom porodice. Često se pitam, a to čine i mnogi drugi, zašto ako je to stvarno tako ne koristimo porodicu kao najveći  resurs i zašto u porodicu najmanje veoma često ulažemo?

Sve porodice tokom života  prolaze kroz različite faze, od kojih svaka faza predstavlja potencijalnu prijetnju porodičnoj organizaciji. Svaka promjena u tom statusu potencijalno prijeti porodičnoj ravnoteži. Svaki član porodice mora da  „poraste“ u svojoj novoj ulozi, a porodica kao cjelina ulazi u novu fazu svoga razvoja. Najčešće, tri ili četiri generacije moraju da se istovremeno prilagode tranziciji životnog ciklusa, jer dogadjaji koji se odigravaju na jednom nivou neizbježno utiču na dogadjaje na drugim nivoima. O porodici ma koliko željeli pričati, misliti i pokušavali je razumjeti,  ipak se čini da sve ovo znamo.  Možda i znamo,  ali o tome veoma često malo razmišljamo.  

Ljudi su oduvijek živjeli i uvjek će morati da žive u društvenim zajednicama – malim ili velikim, privremenim ili trajnim, prirodnim ili istorijski formiranim. Zajednice su ljudima potrebne zato što se u njima najpotpunije ostvaruje veza jednog čovjeka sa drugim, prisnim povezivanjem sa onima koji su nam najbliži i najsličniji. U zajednicama se stiče prvi osećaj čovjekove pripadnosti širem društvu, a posredstvom primarne zajednice globalno društvo postaje deo života svakog pojedinca. U zajednici ljudi bivaju čvrsto međusobno povezani i pored svega onog što ih jedne od drugih razdvaja. Zato se u zajednicama ostaje čak i onda, kada je zajednički život prepun teškoća. Sa druge strane, najveće teškoće u životu pojedinac može da savlada samo uz potporu drugih, sebi najbližih, i društvene zajednice kojoj pripada.

Sa stanovišta prirode čovjek je dio živoga svijeta, biološko biće; sa stanovišta, društva čovjek je društveo biće, ili, kako ga je Aristotel nazivao, društvena živtinja. Osnovni faktor koji je uticao na izdvajanje ljudi iz živtinjskog svijeta bio je rad, tj. Svjesna, organizvana, privredna djelatnost ljudi, takva djelatnost koja se odvijala u društvu. Čovjek  je i nastao zahvaljujući životu u društvu i zajedno sa nastankom društva. Čovek i društvo su dve strane jednog istog proizvoda. Nema društva bez ljudi, ni ljudi van društva.

Veoma često se društvo, sistem ili ma ko drugi mora zapitati šta rade na zaustavljanju dezorganizaciji porodice. Mi nemamo članove porodice niti djecu za bacanje. Svaka porodica je važna podjednako, jer od jedne disfunkcionalne porodice nastaje isto toliko porodica koliko one imaju disfunkcionalnih članova .


1 komentar

  1. defendologija kaže:

    Posjećamo Vas da su sve Vaše sugestije, planovi, kritike dobrodošle i naći će mjesto na našem portalu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: