Koliko je vršnjačko NASILJE prisutno među mladima u Crnoj Gori?

111new111KOLEKTIV ME – preuzmite tekst

Vršnjačko nasilje je sve češća društvena pojava, koja nažalost svoje uporište ima i u Crnoj Gori.

Foto: Ilustracija, educaloi.qc.ca

Da je naša zemlja u nešto nepovoljnijem položaju u odnosu na zemlje okruženja, za tako nešto ne postoji uvjeravanje, smatra naš sagovornik, predsjednik Centra za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore “Defendologija” mr sc Slavko Milić.

„Nedostatak istraživanja u ovoj oblasti i nepravilno mjerenje ove pojave, nam ne omogućavaju da imamo realnu sliku. Evidentno je da postoji nasilje u najranijem uzrastu kod djece koje se kasnije nastavlja i u srednjoj školi, ali o konkretnim brojkama je jako teško govoriti. Poznato je da su u Crnoj Gori maloljetnici učinioci skoro svih oblika kriminaliteta, to je alarmantan podatak kojim bi trebalo da se društvo zabrine i pozabavi. Represija kriminala nije jedino rješenje, često ono daje najmanje rezultate. Sistemi često prave greške kada posredstvom samo policije i tužilaštva rješavaju problem vršnjačkog nasilja. Za rješenje ove pojave treba istaći povezan sistem koji treba da čine svi akteri“, objašnjava on na početku razgovora za Kolektiv.me.

Problemu rješavanja vršnjačkog nasilja, treba prići na poseban način. Ipak, prije svega treba sve uraditi da do samog nasilja ne dođe, u čemu najvažniju ulogu igra porodica, uz naravno institucije.

Proces socijalizacije je veoma bitan u odrastanju svakog djeteta, a polaskom u školu, taj dio odrastanja dobija na još većem značaju.

Naš sagovornik objašnjava da je „kriminogeni uticaj porodice jako veliki na kriminalitet”, ali porodicu ne treba posmatrati kao jedini faktor, jer prema njegovim riječima, živimo u dobu u kome porodica postaje degradirana i vrlo često nema funkciju koju idealizujemo.

“Prilikom analize kriminogenog uticaja porodice treba imati u vidu da na porodični život, atmosferu, interpersonalne odnose  utiče niz spoljnjih i unutrašnjih okolnosti (materijalno stanje, zanimanje, zaposlenost članova porodice, obrazovni nivo ali i lična svojstva članova porodice). Škola, kao organizovana društvena institucija za obrazovanje, bez onog elementa “vaspitanja” predstavlja ipak značajan faktor socijalizacije. Zapaženo je da nedostaci u procesu ostvarivanja ciljeva vaspitanja, razvijanja kulturnih radnih i drugih svojstava učenika, predstavljaju važnu komponentu delinkventnom ponašanju. U zapažanjima Defendologija centra u radu sa djecom, posebno u oblasti maloljetničke delinkvencije se uočava da susjedstvo ili vršnjačka sredina imaju jako kauzalan odnos sa delinkvencijom. Vršnjačka grupa bez kontrole porodice veoma brzo može dovesti do vršnjačkog nasilja, ali drugog kriminalnog postupanja pojedinaca. Zbog toga je jako važno da se svi društveni faktori na podjednak način uključe u pomoć porodici i školi. Tu se prvenstveno misli na policiju i centre za socijalni rad, ali i tužilaštvo, čija je uloga povećana pravnim propisima naše zemlje u prepoznavanju i suzbijanju delinkvencije maloljetnih učinilaca krivičnih djela”, kaže Milić za naš portal.

Foto: Slavko Milić

On napominje da se vršnjačko nasilje ne stvara samo od sebe, i nije najčešće posljedica individualnog ponašanja pojedinca. Za takvo ponašanje, moraju postojati uzroci.

To je, kako objašnjava, društveni efekt kojim se pojedinac usljed nemara društvene zajednice, suprostavlja društvu, pojedincima, i samom sebi.

“Uzroci ovog oblika kriminaliteta su često podijeljeni na dva nivoa i to: makrosocijalni faktori ( loš ekonomski život, globalizacija društva i napredak tehnologija i društvena pokretljivost kriminala), mikrosocijalni faktori: (porodične prilike i  odnosi, škola i obrazovanje, uticaj susjedstva i maloljetnička delinkvencija, neiskorišćenost i nekontrola slobodnog vrijemena, sredstva javnog informisanja i drugo). Bez pretjeranog teoretisanja, jasno je da svi zajedno imamo odgovornost za nasilje djece prema svojim vršnjacima. Pretežniji značaj ipak imaju mikrosocijalni faktori, od kojih posebno treba izdvojiti porodicu i školu”, ističe Milić za Kolektiv.me.

Kakvo je trenuto stanje po pitanju vršnjačkog nasilja, nema relevantnih podataka, osim onih koje posjeduju zvanični državni organi, objašnjava nam predsjednik Centra za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore “Defendologija”.

To je, kako kaže, jako veliki problem.

“To je između ostalog jako veliki problem, jer “tamna brojka” kriminaliteta zna nekada biti veća nekoliko puta od evidentiranog stanja. Najčešće nasilje je psihičko, ono je ujedno i najopasnije a zatim postoji fizičko nasilje, seksualno, elektronsko nasilje i slično”, ističe naš sagovornik.

Foto: Ilustracija, postit.mekdsz.hu

Nažalost, sve većom digitalizacijom, porastom broja korisnika društvenih mreža, djeca često i nesvjesno budu izložena nasilju, možda ne uviđajući krajnju namjeru pojedinaca, što je samo “kap u moru” opasnosti kojima je izložena najmlađa populacija u društvu.

Na pitanje šta mi kao društvo možemo učiniti tj.doprinijeti da se problem vršnjačkog nasilja što više suzbije, naš sagovornik smatra da školski sistem mora jačati sopstvene kapacitete, i to kako bi zaposleni prepoznali i reagovali na nasilje.

“Škola i policija moraju kroz preventivne aktivnosti usavršavati svoje oblike saradnje i zajednički doprinositi sprječavanju pojava vršnjačkog nasilja prvenstveno kroz prevenciju. Jačanje pravosudnog sistema i sistema socijalne i dječje zaštite važan je segment u borbi protiv nasilja. Ujedinjene institucije mogu sve, a razujedinjene su sito čije rupe ne možete sve začepiti. Takođe, naglasio bih ulogu medija koja vrlo često izostaje i ne pokazuje interesovanje za ovakve teme sve dok ne dođe do nekog konkretnog slučaja nasilja”, zaključio je Milić za Kolektiv.me.

Prijavite se za praćenje sajta

Pridružite se 53 drugih pratioca